Na koji način unaprijediti sustav financijskih potpora za studente?

Na koji način unaprijediti sustav financijskih potpora za studente?

Autor: Ninoslav Šćukanec, Institut za razvoj obrazovanja

Preporuke Instituta za razvoj obrazovanja i projekta ACCESS

Institut za razvoj obrazovanja (IRO) je vodio projekt „ACCESS: Prema pravednom i transparentnom financiranju visokog obrazovanja u Hrvatskoj“ (http://www.tempus-access.info/), koji je financirao program Tempus Europske unije, unutar kojeg su izrađene preporuke za reformu sustava financiranja visokog obrazovanja i financijskih potpora za studente. Ovaj projekt je trajao od 15.01.2010. do 15.07.2013. i u njemu su sudjelovala sva hrvatska javna sveučilišta, Vijeće veleučilišta i visokih škola, Hrvatski studentski zbor, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH, Agencija za znanost i visoko obrazovanje RH, Institut za javne financije, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Udruga za razvoj visokog školstva Universitas te ugledni međunarodni partneri i stručnjaci iz Slovenije, Mađarske, Austrije, Njemačke, Nizozemske i Švedske. Prijedlozi za reformu u okviru projekta ACCESS rađeni su neovisno i stručno, odnosno nisu proizašli iz zahtjeva državnih institucija i nisu ni na koji način obvezujući. Nadležne hrvatske institucije za financiranje visokog obrazovanja samostalno će odlučiti o mogućoj primjeni preporuka projekta ACCESS.

Projekt ACCESS predlaže da se hrvatski sustav financijskih potpora za studente temelji prvenstveno na stipendijama koje se dodjeljuju prema kriteriju socio-ekonomskog statusa, kako bi studenti s financijskim teškoćama mogli pristupiti i uspješno završiti visoko obrazovanje. Paralelno, Hrvatska bi trebala razmotriti uvođenje studentskih zajmova s državnim jamstvima kao dodatnog mehanizma financijske pomoći za studente srednjih primanja. Naposljetku, Hrvatska bi trebala postepeno ukinuti neizravne potpore u obliku subvencija (za prehranu, smještaj, prijevoz, povoljni porezni tretman za rad preko studentskog ugovora), budući da subvencije trenutno koriste i studenti kojima financijska pomoć nije potrebna. Time bi se financijska sredstva sa subvencija preusmjerila u stipendije te eventualno studentske zajmove. Ovakvim reformama sustav financijskih potpora bio bi pravedniji i učinkovitiji.

U postojećem sustavu financijskih potpora za studente u Hrvatskoj, većina financijske pomoći studentima je u obliku neizravnih potpora kroz subvencije. Na hranu odlazi više od 70% ukupnih izdvajanja za financijske potpore studentima. Socio-ekonomski status i financijska potreba studenata se uglavnom ne uzimaju u obzir pri dodjeli subvencija, već su u većini slučajeva dostupne svim redovitim studentima. Izravne pak potpore u vidu nacionalnih stipendija prima tek 6% studentskog tijela, a nacionalni sustav studentskih zajmova za koje jamči i/ili subvencionira država ne postoji.

Sukladno rezultatima istraživanja Eurostudent za Hrvatsku, prosječan ukupan iznos troškova studiranja po studentu iznosi 15,755 kn po semestru. Ovaj iznos uključuje prosječne semestralne troškove školarina, upisnina i drugih davanja vezanih uz studij koji iznose 2,816 kn, dok troškovi života (odnosi se na troškove smještaja, hrane, prijevoza i ostalih potrepština) iznose gotovo pet puta više: 12,939 kn. Treba naglasiti da izdaci svih studenata nisu bliski navedenom prosjeku i postoji velike razlike unutar studentske populacije. IRO smatra kako svi studenti koji primaju financijsku potporu ne bi trebali primati isti iznos financijske potpore. Prijedlog projekta ACCESS, koji IRO zagovara, jest da sustav financijskih potpora definira kvalifikacijske kriterije za dodjelu određenog oblika potpore studentu (stipendija i/ili zajam), kao i da odredi iznos na koji student ima pravo na osnovu iskazanih financijskih potreba (socio-ekonomski status te mogući dodatni kriteriji za ranjive studente). Važno je da iznos potpore odgovara dokazanim financijskim potrebama studenta, a taj iznos nužno varira među različitim grupama studenata.

Glavni zaključak projekta ACCESS jest da je nepotrebno subvencijama financirati one kojima financijska pomoć nije potrebna. Pravednije je i učinkovitije financijske potpore usmjeriti na studente kojima je pomoć doista potrebna i bez koje imaju poteškoća pristupiti ili završiti visoko obrazovanje. Stoga, umjesto subvencija, stručnjaci projekta ACCESS predlažu da se sustav financijskih potpora temelji na izravnoj potpori u obliku stipendija te moguće studentskih zajmova. Iznosi i omjeri tih potpora ovisili bi o socio-ekonomskom statusu studenata: studenti nižeg socio-ekonomskog statusa bi dobili primarno stipendije, dok bi zajmovi bili namijenjeni onima koji imaju financijske mogućnosti participirati u troškovima studiranja. Iznosi potpora bi morali biti dostatni za pokrivanje studentskih životnih troškova i školarina. Dodatno, stručnjaci projekta ACCESS zaključuju kako je nepravedno što izvanredni studenti trenutno nemaju ista prava na financijske potpore kao redovni studenti – potrebno je omogućiti svim studentima da pod jednakim uvjetima sudjeluju u sustavu potpora.

Zaključno, navedene preporuke projekta ACCESS za reformu financijskih potpora za studente ne bi dovele do smanjenja izdvajanja iz državnog proračuna, već su temeljene na različitim scenarijima koji kreću od blagog povećanja postojećih izdvajanja za visoko obrazovanje iz proračuna u iznosu od 1% pa sve do mogućeg povećanja od 72%. No, većina proučavanih scenarija podrazumijevaju da bi razina hrvatskih javnih izdvajanja za visoko obrazovanje bila još uvijek ispod prosjeka EU-28 od 1,27% BDP-a.